Jelen lopatar

Jelen lopatar

izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Fallow_deer

Jelen lopatar

lat. Dama dama.

Jelen lopatar ili, kako ga neki još nazivaju, lanjac je porijeklom sa Bliskog istoka, odnosno Istočno Sredozemlje te je tamo nastanjen kao autohtona vrsta. Znatno je manji od crvenog jelena. Sisavac je te se ubraja u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu i u krupnu divljač.

Lopataru nije potreban veliki životni prostor, jer se već po dolasku u Europu prvenstveno uzgajao u ograđenim lovištima i uzgajalištima. Aktivni su tokom cijelog dana, a ukoliko ih netko uznemirava onda tijekom noći.

U Hrvatskoj ih možete naći u Kunjevcima kraj Vinkovaca, Hrvatskoj Dubici, Iloku i Kutjevu. Manje populacije jelena lopatara koje se ne uzgajaju u gospodarske svrhe možete pronaći na Brijunima, Malom Lošinju, Istri i nekoliko drugih otoka u Dalmaciji.

Njihovi rogovi su zaobljeni i račvasto prošireni, dok ih košute nemaju. Ime lopatar dobili su zbog toga jer im rogovi podsjećaju na oblik lopate. Za razliku od crvenog jelena, lopatar nije tako plašljiv i oprezan. Brzi su, agilni i spreni te jedva da zaostaju za običnim jelenom, ali razlikuju se u trčanju. Neki of njih u mogućnosti su skočiti čak i do 2 m. Osjetila su im, kao i kod crvenog jelena, odlično razvijena.

Tijelo im je dugačko 1,7 m, a visina do 90 cm. U iznimnim slučajevima mužjaci mogu dosegnuti dužinu do 1,8 m i visinu do 1 m. Jeleni dosežu težinu i do 94 kg, dok košute mogu biti teške čak 56 kg,

Dlaka im je ljeti crvenkasto smeđa s tamnom prugom po leđima. Po tijelu imaju i bijele točke koje su poredane duž hrpta i po rebrima, a trbuh te unutrašnja i donja strana nogu, rep odozdo i zadnjica su bjelkasti. Zimi im je dlaka jednolično sivo-smeđa, po hrptu tamnija, prema trbuhu svjetlija, a unutrašnja strana nogu, rep i zadnjica bijeli. Duž repa im se proteže crna pruga orkužena svjetlijom dlakom.

Nerijetko se mogu vidjeti sasvim bijeli ili pak sasvim crni jeleni lopatari. 

Ono što je zanimljivo je to da su oči lopatara astigmatične pa mogu vidjeti dobro samo objekte u pokretu. U mogućnosti su pomicati tijelo za čak 180 stupnjeva naprijed ili nazad dok ostatak glave miruje, a to im omogućuje da čuju zvuk sa svih smjerova,

Hrane se slično kao i crveni jelen, biljkama i usjevima, izbojcima, pupoljcima, raznoraznim grmljem, mladicama koje su iznikle iz zemlje ili panjega odrezanih drveća, a potrebu za pitkom vodom mogu namiriti iz manjih vodotoka kao što su potoci, rukavci ili jezera. S obzirom na način prehrane, često mogu počiniti popriličnu štetu na šumskim zasadima.

Za razliku od crvenog jelena, oni tijekom cijele godine žive u krdima koja su u manjem radijusu kretanja, pa su prilično vjerni staništu te nemaju tako velike potrebe za sezonskim migracijama.

Mogu doživjeti 17 i više godina, no to su rijetke iznimke, pa njihov životni vijek traje u prosjeku od 8-10 godina.