Lovište

Lovište

Lovišta

Lovišta se definiraju prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na zemljištu, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta.

Definiranje lovišta je zabranjeno na dijelovima prirode koji su zaštićeni Zakonom ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, na moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka, u rasadnicima te voćnim i loznim nasadima namijenjenim intenzivnoj proizvodnji površine do 100 ha ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju divljači, na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m te na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov.Lovišta mogu biti otvorena, ograđena te uzgajališta divljači.

Za svaki tip lovišta definirana su pravila koja se moraju poštivati, pa je primjerice za otvoreno lovište definirano da ne može biti manje od 1000 ha s iznimkom lovišta na otoku ili skupini otoka površine veće od 500 ha. Za ograđeno lovište definirano je da moraju postojati uvjeti za intenzivni uzgoj, zaštitu, lovi i korištenje divljači te isto tako ne može biti manje od 1000 ha. Što se tiče uzgajališta, tu su pravila malo drugačija. Površine mogu biti velike od 100 – 2000 ha vlastitog zemljišta na kojima se mogu uzgajati pojedine vrste divljači za proizvodnju još većeg broja divljači namijenjene lovu i razmnožavanju. Uzgajališta se mogu ustanoviti samo za one koji su vlasnici zemljišta.

Lovišta moraju biti obilježena, a granice moraju biti uočljive. Granice se određuju ovisno o prirodnoj cjelini, ekološkim, geografskim i drugim uvjetima, obalnim pojasom mora i autocestama koje sprječavaju prirodnu migraciju divljači. Ukoliko granice nije moguće odrediti, tada se one određuju sa željezničkim prugama, lokalnim i županijskim cestama, putovima, vododijelnicima, rijekama i na neki drugi prihvatljiv način.

Kada se određuju granice, mora se uzeti u obzir prirodna migracija divljači.